31.10.15

Aleksin Zakon

Peticija za osnivanje zakona "Aleksin zakon"

Peticija je za osnivanje zakona pod nazivom "Aleksin zakon" , preminulog decaka iz Niša, Alekse Jankovića koji je bio maltretiran psihički i fizički , što od dece, što od škole, koji se zbog svega toga ubio. Potpišite i podržite! Neka se pomogne deci koja trpe nasilje u školi, neka se ovakve stvari više ne ponove! 


Link
Molimo Vas da proširite reč o ovoj peticiji. Što više potpisa ima na peticiji, na nju će biti usmereno više pažnje od strane medija i onih koji donose odluke.
Kada potpišete peticiju dobićete mejl za potvrdu potpisa. Obavezno potvrdite potpis.

25.10.15

Sinak , ruke mi se tresu ! (Balkan Tube Fest iskustvo)

ZDRAVO LEZILEBOVIĆI ŠTA STE SE US--- izvinite , pogrešan blog.

Hi bjačesi , š'a ima ?... Nešto me neće ovaj intro danas...
 Zdravo. Hm... previše ,,ja sam bogat vi ste siromašni''.

Zdravo , moje ime je Dušan Vladimir Janković i stanujem u Nišu , što je , ukoliko niste znali , skoro 300 km od Beloga grada (izvin'te , ali poludeo sam sa epskim stilom pisanja , naviknite se na to). I ukoliko ste kao ja (izbirljivo derište kome niko ne odgovara) ili ukoliko ste samo želeli da vidite Yasser-a i da možda kao pomahnitalo kuče na kraju događanja skočite na njega , verovatno ste išli na Balkan Tube Fest ! Pa vi ste onda mah brotha form anotha motha ! 


Ukoliko niste znali , 24. oktobra 2015. godine tj. juče se održao Balkan Tube Fest u Belome gradu (rekao sam da se naviknete). Šta je uopšte Balkan Tube Fest ? Pogledajte na ovom sajtu , ali ukratko , BTF je nešto poput VidCon-a. Kupite kartu , pocepaju vam kartu , pečatiraju vas kao svinje , mlatarate se po hodnicima Sava Centra , slučajno naiđete na nekog jutjubera , upiškite se , molite za sliku , slikate se i tako u krug. Osim masovnog uriniranja , imate PUNO sadržaja. Kao na primer dvočasovno čekanje za Oculus Rift ili neki sličan plastičan proizvod za koji vam je potrebna cela plata jednog roditelja.

Šala na stranu , BTF je bilo odlično iskustvo. Ne računajući ustajanje u pola 6 , ulaženje u NAJGORI , bukvalno NAJGORI autobus , sedenje pored vrlo .. velike osobe koja ima glas dublji od Pacifika , umiranje od hipotermije u Belome gradu koji je zapravo siv i smrzavanje na 6 stepeni. Možete samo da zamislite da sam JA , jedno VRLO izbirljivo dete , bio zadovoljan pored svih ovih posrednih tihih ubica zvanim neprilike.


Citiram svoju majku : ,,Istorija se ponavlja , svaki put kad pišeš post teram te da radiš u kuhinji''... dap...

UGLAVNOM , Sava centar deluje baš veliko na prvi pogled za maloga dečaka iz južnoga grada , grada Niša (Da li ste se navikli ?). Izgubio sam se u njemu jedno 27 puta , ali nakon tročasovnog trčkaranja u krug po hodnicima se naviknete.

Ok , sve je počelo u 12 sati , a kada stignete u BG u pola 10 , imate vremena da se vozite tramvajem (OMFG SFADFLODS (ja sam samo seljak sa juga , imajte razumevanja)) i da popijete toplu čokoladu i prdnete (izvinite na izrazu , ali tako je kako je xDD).


OMG postao sam pravi stereotipični bloger sa pravim stereotipičnim slikama pravih stereotipičnih pića !! Tako sam stereotipičan !! Pu ! De je našla ova čaša vode da mi kvari sliku !

Uglavnom , nakon što se vozite tramvajem , popijete toplu čokoladu i .. pustite golubove , samo pretričite jednu od prometnijih ulica , umalo izvršite samoubistvo , i dopešačite do sava centra :) ( ovo je 100% tačan i siguran tutorijal )

Sve u svemu , kad naiđete na Yasserstain-ove i Ciletove fangirl-ove ili fanboy-ove (msm ekvalnost bičezz) , ne brinite ! Evo par saveta kako ih prepoznati i zaobići :

Neke od karakteristika fangirl/boy-ova su : 
~ Napadaju svoju konkurenciju tj. druge fanove koji im mogu oteti Milana
~ Obaraju kola
~ Bacaju Molotovke
~ U stanju su da kidaju meso za jednu sliku
~ Raspon godina je od 6 do 11

Kako ih zaobići :
~ Nema načina.... verujte...

Sada , kada imate ta znanja , možete otići u bijeli svijet i uradit' nešto lijepo sa njima <3

Ok , ukoliko ste preživeli stampedo jedno 8 puta , verujte da ste u mogućnosti da prebrodite bilo šta drugo. Kao na primer pečatiranje sa ljubaznim kezom Security-a , malo gurkanja ili nevine poglede drugih fanova dok se slikate sa jutjuberom zbog kojih puno dečice urinira itd. 

Prateći moje savete verovatno ste stigli do ... hodnika. Da.. vrlo zanimljivo. Evo šta se sve može naći na hodnicima :

Puno gužve..


Puno beznadežnih lica...


Puno dečice koje hvataju kuglice u limenci (kunem se , trezan sam)...


Puno... čudnih stvari...


Puno beznadežnih lica koja beznadežno zure u program..


Puno dečice na tabletima...


Neke likove iz pekare...


Puno.. još čudnijih stvari...


Puno ovakvih stvari...


Puno dečice...


Puno selfija...

ITD.
Uglavnom lepe stvari. Sve dok ne morate da stojite stisnuti jedni do drugih ispred vrata glavne sale dišući ljudima za vrat i gurajući i probijajući se kroz masu.. lol...



A kada uđete u glavnu salu kreće trka ! Svo znanje koje sam vam podario morate da primenite tokom ovog epskog dešavanja ! TRČITE !! GURAJTE !! BORITE SE ZA SVOJA PRAVA !!! Ili samo sednete gde ima mesta kao ja. Šta god uradite , jedino što možete izgubiti je glava na ramenima tako da bez brige ! Pustite dečicu da održavaju fizičku formu :) A kada bi imao normalnu kameru , ova slika bi bila mnogo lepša :


Bijeli su kao Bog bijeli ! 

Naravno , nakon otvaranja konferencije kreće još veća trka u lovu na jutjubere. A kada smo već kod toga : ABFVADSFESADJLH :


OHH MY GAWD KAKO JE MARIJA KAWAII *_*


TIJANAAAWWW *.*


OFMDWQSK ANDREA <3 SVETLO IZ NJENE GLAVE IZLAZI KAO DA JE BOG !!! #Tijanaupozadini


Jana........ umirem.....


Moja ružna faca , JASMINAAAA i NJENA DRUGARICAA


IRINAAAAAAA


OMFFFFG


Naravno da ti se tresu ruke kad se slikaš sa caricom... naravno...


YASSSERSTAIN TAKO BLIZU MENE OMG UMIREM


CILEEEEEEEEEE i ostali


NEXEN BJAČ


I za kraj najveća imperatorka KOVALSKAA <3333

Iskustvo je stvarno bilo DIVNO !! Inače , upoznao sam tri carice DIVNU , JOVANU I KRISTINU koje me prate i sa njima sam proveo ceo dan !! Ukoliko neko od vas čita ovo , samo znajte da ste carice i da vas nije bilo verovatno bih se smorio :) A Dušan je inače mnogo pametan i nema nijedan selfi kod sebe sa njima.... So smart. So smart.

Iskreno , bilo mi je mnogo krivo što niko iz Niša nije mogao da dođe sa mnom. Neke osobe su me ispalile , neke nisu mogle , ali na kraju je sve ispalo dobro ! Mislim kako mogu da se žalim ?? Tri nove prijateljice i PLUS SAM SREO TIJANU , MARIJU , MILICU itd. Možda je nezahvalno ovo što pričam , ali više se uopšte ne osećam usamljeno. Majka mi je pomogla oko puta , otac mi je kupio kartu , rodbina me je sačekala u Belome gradu (pomislili ste da ću prestati , a ? a ? xD) , sreo sam toliko ljudi i šta sve ne ! Koliko god mislite da ste sami , da vas niko ne voli itd. , znajte da UVEK postoji osoba kojoj je stalo o vama , računajući i mene :) Škola je loša ? Odeljenje ne valja ? Problemi u porodici ? Sve to je prolazno , a samo je duša večna , i ništa na ovom svetu nema pravo da vam je oduzme. A sada dosta o DEEEP temi , i uživajte u ostatku slika ! Vidimo se <3 NAJBOLJI STE :D










17.10.15

Postić

Jednostavno se nisam osećao dobro da bih pisao u zadnje vreme , ako se pitate zašto me nije bilo. Dok se svi iz mog odeljenja ,,vataju'' (znate , mi smo životinje sa juga ^.^ ) , žvale , i ko zna šta sve ne , ja sam jedna od PAR osoba u mom odeljenju koja su ostala moralna i normalna. Još na sve to dodajte sledeće : ne mogu da se skupim i saberem ; ne mogu da naučim stihove o Iliji Birčaninu ; ne mogu da se uspavam pre 12 ; ne mogu da sednem i naučim prokletu biologiju ; sve mrzim i svakog mrzim (skoro) ; svi me ispaljuju (znate ono kad nešto kažete i , što se kaže , na 2cm ste od neke osobe , i ništa... ok...) ; nikog nije briga za moje mišljenje (đački parlament , zna se) i ne bih da vas smaram više. Lol , mislim da sam se svima smučio o tome kako sam usamljen....
  *Insert Tumblr Quote Here* 



There we go ! Sada sam zvanično postao TUMBLR napaljotka .. smajli fejs.

ALI jedno je sigurno , IDEM NA BTF BJAAAČ !! Kupio sam kartu (tačnije moj otac ju je kupio.... evo nekih zasluga i za tatu :3 (Kladim se da je moj otac samo želeo da dobije sina koji ne zna šta će sa sobom , koji takođe ne može da uključi mozak , i pritom da na svom blogu piše o ocu koji mu je kupio karte za ,,trošenje vremena'')) i sada stoji na stolu i peva mi tokom sna... možda sam malo psihotičan... samo malo...



Uglavnom , to bi bilo to za ovaj mali postić (da , znam da je ovo pleonazam razredna...) ... Još uvek sam živ... i .. dap. Vidimo se ! :)

10.10.15

I'm sooo lame

Ja tek sada shvatam kako sam ja jedna LAME osoba.. Mislim , već smo svi znali da nemam pravac niti cilj u životu , ali da sam ovoliko nezainteresovan... ovo je strašno.

Okej , krenimo od onoga što NAS i povezuje. Blog. 

U zadnje vreme , bukvalno mi se ne otvara ni sopstveni blog , a kamoli tuđi. Mrzi me da pišem , a ovo mi se dogodilo u roku od 6 meseci već tri puta. Nije ovo blokada , ovo me BUKVALNO MRZI. I stalno osećam neku potrebu da pišem , ako mogu da kažem nasilnu potrebu , a pritom zaboravljam čime mi blog uopšte služi. Ukoliko mi se nešto desi , na komičan način da to izbacim iz sebe , da nasmejem druge , i sam da se zabavim. Međutim , ne mogu ni da se zabavim , ni sam sebe da nasmejem , što se nikada do sad nije događalo. Jedino u čemu sam dobar jeste da legnem na krevet i piljim u polaroide na zidu , dok nemam šta da radim. Niti mi se uči , niti mi se piše , niti mi se ne igraju igrice , a samo bih da spavam. Ja sam ,,poznat'' u kući i školi po svojim ,,fazama'' , ali eto .. tako. Ali ovo mi se događa samo kada sam sam (ne znam kako da stavim onu kapicu iznad ,,a'' da bi znali da mislim na samoću) , što se stalno događa. Ne znam kako ovo da vam kažem , a da me pritom ne shvatite pogrešno. Skoro sam sve sam radio , domaći još od kad sam bio mali , nisam imao mnogo vannastavnih aktivnosti , a ako sam imao , nisu dugo trajale. Nikad nisam imao ,,najboljeg druga/drugaricu'' (a veruj te mi , mislio sam da imam) , uglavnom sam sve ideje sam smišljao , sve što se mene lično tiče sam radio bez ikoga. I tako , jednostavno , navikao sam se. Međutim , nakon letnjeg raspusta , kada sam ponovo pošao u školu (a ako mi verujete , već sam zaboravio kakav je bio 1. septembar ove školske godine , samo ga malo pamtim po DŽINOVSKOM stresu) nekako sam video da ne moram da budem sam ! Mada , onda se desilo ono što se desilo sa pantalonama (žive su , ako se pitate) , pa incident sa vodom , pa potom BTF. Pitao sam skoro sve redom da li žele da idu sa mnom , i svi su ono ,,pitaću roditelje''. I naravno da ih nisu pitali zato što niko tj. većina ne zna za mene dok im nešto ne zatreba. A pritom bi , na primer , ja za njih jeo kilo soli. Znam ja da je sve to u BG-u , a mi smo seljaci sa juga , ali realno , ista je zemlja , grad je kao grad , autobuska stanica je samo preko mosta od ,,Sava Centra''... Ok... pitam se kada bi bio u bolnici da li bi me neko posetio ili bi morali na trening , da odu kod zubara , da idu sa baba Grančicom u Tunguziju ili nzm... da jedu ? Naravno porodica je sve , i oni su tu za mene , ali osećam se usamljeno. I to mnogo. Ali , saslušajte ! Imam krov nad glavom , hranu na stolu i ćebe da se pokrijem tokom noći , šta mi više treba ? Ozbiljno. Mislim da je nezahvalno što se ovako osećam , ali ne mogu da forsiram sreću koju ni ne osećam. Osećam se nezahvalno što pišem post o tome kako sam usamljen , a imam i osobe sa kojima komuniciram , imam porodicu.. ali usamljenost nije to. Usamljenost ne znači biti sam , već osećaj da nikoga nije briga. Opet ponavljam , porodica , a pogotovo sestra , me razume i oni su mi najveće blago , ali treba mi neko više. Ne znam da li je to razmaženost , ali eto , tako se osećam. Svi u školi imaju sa kim da pričaju , da se snapuju , da jedu govna , a ja nikog. Pa i osobe sa kojima sam mislio da su mi prijatelji će da nestanu za manje od godinu dana. Svi neće biti tu , svi će imati da uče , svakog će da muči pismeni iz matematike... Ali eto... I onda se neka osoba nađe i kaže mi da sam depresivan... Ne znam da li ja imam prevelike standarde , da li sam ljubomoran , da li sam dosadan , da li sam prezreo ili jednostavno tražim drugu vrstu prijateljstva , ali znam da nisam depresivan. Ali Dušane , pročitaj šta si upravo napisao ? Ne znam , jednostavno ne mogu , niti želim da budem depresivan. Ali Dušane , preduzmi inicijativu ! Jesam , i to već nekoliko godina , ali svi moraju na trening. Epa onda tražiš mnogo ! Moguće. 

Stvarno se izvinjavam što nema slika , ali moram da prostrem čarape da se suše pa nemam vremena da tražim slike. I izvinjavam se što ovaj post nije bio smešan.

7.10.15

Ono kad te sve mrzi...

Evo pesmice koje sam smislio :

Ljubičice nisu plave
Ruže su crvene
Crvene ruže
Crveni ruž na tvome vratu
Na vratu tvome istetovirana sekino lice
Seka se rimuje sa Deka
Deka nosi šajkaču i vozi biciklu
Misli da žene trebaju da kuvaju i vise po kući što je i bilo u njegovo vreme , ali sve se menja 
Pa i položaj žena , mada većina žena koje imaju sve što im je potrebno koriste feminizam za izgovor
Ali ne mislim na fizički položaj , zato što me podseća na fiziku
Fizika je .. pravac i smer kretanja talasa određujemo linijom zvanom zrak
Sunčevi zraci
Nastavnica likovnog je mnogo --- najbolja nastavnica
Šta znači Mnogo ?
Mango ? Kao dete sam voleo da jedem kašu sa mangom i jogurtom
Smor i Džulijan (a mislim i baba Grančica) vole mango
Odakle glagol ,,smoriti'' ?
ITD. ITD.

E , mislim da ova pesma koja je pisana u alegoriji , što je stilska figura , i nova stilska figuta koju smo učili zvana pleonaza---- DUŠANE ! Dosta ! U zadnje vreme mi je mozak skroz raštrkan. I ukoliko se neko nađe i u komentarima , iz nekog razloga , ima potrebu da kaže da sam zaljubljen i da je to razlog mojoj rasejanosti..... mrzim te. lol A tek što su svi nastavnici poludeli sa testovima... o tome ne bih.... hvala na razumevanju....



Samo bih voleo da sedim i gledam Teen Mom. Ili Punk'd. Ili neki takav potpuno iscenirani ,,rijaliti'' na Mtv-u. Mmmm ... što mi se prijeo prebranac....
UGLAVNOM , imam kreativnu blokadu. Baš kao ona sa letnjeg raspusta. Ufff... ta blokada je bila gadna... to je za ovaj post.... Valjda. Ne znam. Vidimo se lol xD 

UPDATE : Stvarno ne znam zasigurno , ali mislim da neću doći na Beogradski Teen Talk. Na žalost. ALI , ALI , najverovatnije dolazim na Balkan Tube Fest. Ukoliko ne znate šta je to , samo guglajte, TT je 21. oktobra , a BTF je 24. oktobra. Sve je pod MOŽDA i NAJVEROVATNIJE , ali 95% mislim da dolazim u BG ili na jedno ili drugo dogadjanje :)

1.10.15

Tipičan Školski Dan (Dobar dan inicijali , kako ste ?) - Collab sa Teom

Pa , dobar dan. Da li je dobar ? Ne znam. To me podseti na jednu neprijatnu situaciju koju sam imao sa nastavnicom hemije..... da vam kažem ? Ma , 'ajde , kazaću vam , ionako nemam šta da izgubim. Pa.... eto tako , sedimo ja i moje odeljenje , čekamo da nastavnica otključa kabinet ... i to... Nakon što je kabinet otključan , polako ... ,,POLAKO'' svi uzimaju stvari i ulaze u kabinet čiji je karakterističan miris ubio svu želju za životom. Dok , naravno , ja uzimam stvari , kažem nastavnici :,,Dobro jutro nastavnice , da li je dobro?'' , a predpostavljam da je bilo oko 3 sata popodne. Vi nemate pojma. Njeno lice se iste sekunde promenilo i izvila je obrve kao da sam joj opsovao seme. Pokušavajući da ublažim situaciju , zato što nisam provalio šta sam loše rekao , kazao sam joj da meni nije dobro iz razloga što me je glava bolela , mada... prekasno... nije upalilo. Moje : ,,Dobro jutro'' se skroz pretvorilo u nešto drugo... A najgora stvar je to što sam tek malo pre shvatio iz kog razloga je ,,dobro jutro'' shvaćeno pogrešno..... da.... 

Pa , eto vam moje bolesne pričice. Nadam se da vam je bila smešna ... zato što meni nije... da barem imam neke koristi od ,,jutarnje'' anegdote. Inače , dobrodošli na treći collab !! Ovaj put sarađujem sa Teom (http://justbewhoyouwantbe.blogspot.rs) , a tema... valjda se pročitali naslov... lol xD

Pa , na osnovu , stoga , dakle , danas ću vam ispričati jedan sočan školski dan :) 
Sve počinje oko 12:56 kada mi neko na telefonu javi da u 13:00 imamo parlament ili sastank koji moji , i kažu mi da dođem , a pritom znaju da živim 7km od škole... To je tako predivno.. A dan pre toga mi nisu rekli... Obožavam svoje otganizovane nastavnike i osobe sa kojima sedim u klupi par sati dnevno i jedino nas to povezuje. Dakle , nakon kratkotrajnog živciranja shvatam da nisam kriv i da nikada neću bidi kriv i da nisam kriv za to što Deda Mraz nije stvaran i nikada nisam bio kriv , počinjem da paničim i vičem i svi ostali su krivi zato što ja kasnim na stanicu. Pogotvo kad imam test ili nešto. Onda su tek svi ostali krivi.

Dakle , nakon što prođe panika i dođem pola sata ranije na stanicu , počnem da se prepitujem da li mi je ispao novčanik , telefon , flašica vode i sve ostale potrepštine koje čine boravak u školi malo podnošljivijim. I kada naravno shvatim da je sve bezbrižno spakovano u mojoj torbi čiji je rajfišlus (rajfiršlus ?) na jednoj pregradi pukao , a i ja i moji roditelji zaboravljamo da je odnesemo na popravku iz razloga što je to.. izvinjavam se što se izražavam na ovako brutalan način.... torba.


Naravno , sada sam u autobusu , a na mom telefonu ne rade slušalice , pa moje opuštajuće.... melodije ne mogu činiti božanstvene Lorde i Lana.. već ,,komrenska'' deca i matore drtine od baba kojima ništa nije , već samo vole da se vozikaju i da sede , zato što su stare.. Pa dajte , budite humani ! Te stare žene sa kratkom crvenom kosom koja im se uvlači u usta namazana istom nijansom crvenog ruža (crveniii ruž na tvooome vratu , nije vredan bolaaaa (ono kad ti se u glavu uvuču srpske pevaljke/seljanke...)) , krivim nosom i vedrim duhom ne mogu stojati u autobusu.... Moraju sesti žene... #feminizam.all.the.way #ali.to.su.samo.matore.babe

Nakon što polagano počinjem da umirem od hipertermije u autobusu , vraćam se u život čim izađem iz znojavog , vrelog autobusa i ugledam onu odvratnu , groznu , uvek depresivnu , sivu ulicu blizu moje škole. Ali nekako je lepa. lol no.

Već oko 13:55 i ja sam u školi , sa osmehom na licu , vedro čekajući nastavnika/cu da otvori zlatna vrata naših kabineta živopisnih boja , i veseloga duha. U među vremenu , naravno , naslušam se poučnih , kulturnih , i nikako vulgarnih priča mojih dragih prijatelja koji su uvek spremni da pomognu. Ima nečeg dragocenog i plemenitog u njima , što mi svaki školski čas ulepša i natera da shvatim da nisam sam u životu. Natera me da se osećam voljenim. LOL , NO.


Ako postoji JEDNA reč kojom bi mogao da opišem atmosferu svoje škole , to nikako ne bi bila ,,edukativna'' ili ,,opuštena''. Nešto više... hmm.... ,,bolesna'' , ,,grozna'' , ,,odvratna'' ? Ne znam , neka u presudi pomognu najveći fraeri i mačke iz šestog i osmog razreda koji haraju školom i čine je ,,paklom na zemlji'' izgubljenim pojedincima... Svom srećom , jednog džibera sam uspeo da dobijem na telefonskoj liniji , želite li da čujete šta ima da izjavi ? Saslušajmo : ,,Teraj se u pi*ku materinu , pi*do ustaška , je*em li ti mater seljačku u guzicu ako me još jednom pozove----''
Mislim da dobijate sliku da je moja škola jedno lepo i toplo mesto.....


Prvi čas je uveliko u toku , i naravno da su svi skoncentrisani i voljni da rade zadatke koje su im zadati od strane profesora. Radna atmosfera je u vazduhu i svi blistaju od znanja. 90% ruka je podignuto. Svi žele da se dikažu nastavnicima da su spremni i da su učili prošlu lekciju. Isto tako i drugi čas.

I došao je i taj famozni trenutak. Veliki odmor. U ovom slučaju razdvajaju se 2 tipa deteta. Izgubljeni u prostoru i vremenu , kao i gurmani. Ja sam definitivno prvi tip deteta. Hodajući hodnicima , gledajući kroz prozor , pokušavamo da shvatimo koji je smisao života , a pritom ništa ne jedemo... Samo želimo da tokom ovog blagodarnog trenutka koji nam je Bog dao , postanemo jedno sa podom i zidovima. A jedna jedina stvar koja ovo može da učini lošim iskustvom za nas .... su šestaci. Vucubaroši od dečaka i maloletne nemoralne devojčice su samo jedni od slučajeva koji nas teraju da povratimo ono ništa što smo pojeli... isplati se biti izgubljen ;)



Do ovog trenutka , već je prošlo oko.... 4 časa. Samo želim da izađem iz škole ! Počinjem da grebem klupe , grizem usne , i crtam kao manijak. Ne želim više da sedim u ovoj ustanoviii !! Neka mi neko pomogne !! Auu... da... moje odeljenje je poznato po tome. Uglavnom , sedim za klupom , izolovan od ostalih , shvatam da sam jedina osoba u ovoj školi koja je sposobna da mi pomogne. Da li će da me ubiju glupe aluvijalne ravni ? Diedri ? Oscilatorno kretanje ? ... Mislim da hoće... ali eto tako... vučem se nekako...

19:04 ... Minut do zvona. Hladan znoj mi se spušta niz čelo. Dišem ubrzano. Prolaze sati i sati... Pogledam ponovo na sat... i ono je 19:04.... Isuse , Marijo , znam da nisam bio dobra osoba , ali ba----
*Zvono*

BYE BITCHEZZZZ AND MOTHEREFFIN' WHOES' !!!!



I to je to.. 100 % realna školska rutina. Nadam ste da ste uživali. Ja sam se tek sad porbudio da dovršim post. Daaap... K bye.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...